Tambura.com.hr // tamburaška glazba na jednom mjestu

Kad se u današnje vrijeme govori o tamburaškoj glazbi, pogotovo o onom njenom dijelu koji je najizloženiji široj javnosti, znači estradnom segmentu, kod mnogih, vjerojatno kod većine prva asocijacija je tamburaška ekipa poznata pod imenom ZLATNI DUKATI ! Kao i kod ostalih situacija u životu, i na ovaj sastav i njegovu priču je ujecao splet najrazličitijih okolnosti i slučajnosti kojima ćemo se pokušati pozabaviti u ovom članku. Ključna i najvažnija stvar u svemu je zajednička Zlatnim dukatima i većini drugih tamburaša. To je ljubav prema tamburama i prema muziciranju na tim instrumentima. Ostale okolnosti su vjerojatno specifične i razlikuju se među raznim tamburašima. Evo pokušaja prikaza tih ostalih okolnosti, od samih početaka, pa do eksplozije njihovog uspjeha...

Tekst i fotografije iz privatne zbirke: Mario Pleše

Grižane su malo primorsko mjesto u zaleđu Crikvenice s oko 1000 stanovnika, ali mjesto bogate povijesti, kulture i tradicije. Tambura se u Grižanima svira više od 100 godina, a početkom prošlog stoljeća postojalo je Tamburaško društvo „Juraj Julije Klović“, nazvano po slavnom renesansnom slikaru minijaturistu, rođenom u Grižanima. U takvom je ozračju, a s namjerom daljnjeg njegovanja kulturne baštine i dugogodišnje tamburaške tradicije u jesen 1979. godine osnovano Kulturno-umjetničko društvo „Dr. Antun Barac“, ponijevši ime velikana književne riječi, akademika rođenog u Grižanima.
Od početka pri KUD-u „Dr. A. Barac“ djeluje Tamburaški orkestar pod umjetničkim vodstvom maestra Vladimira Pergjuna, bilježeći uspješne nastupe diljem Hrvatske i u inozemstvu...

Priredili: D.Kranjčević, M.Pleše

Razgovor sa Brankom Pavlovićem, basprimašem, jednim od braće Pavlović koji su davali boju i karakter zvuka već legendarnog sastava "Sar e Roma", glazbenikom koji je dugi niz godina svirao u Tamburaškom orkestru Radio Sarajeva sa kojima je načinio ogroman broj snimaka koji se i danas mogu čuti na valovima ovog radija, glazbenikom koji još uvijek uživa u svirci...
Razgovor je obavljen u listopadu 2007 u vrijeme dok je snimao album sa MST (koji je u međuvremenu objavljen).

Priredili: D.Kranjčević, M.Pleše i G.Kostenjak

Čunovo je staro selo, a u prvom pisanom zapisu iz 1232. spominje se kao Chun (čita se Čun). Neki misle da naziv Chun dolazi od staroslavenskog čun - čamac, što je moguće s obzirom da se selo nalazi uz Dunav koji u blizini sela meandrira te su seljani bili usko povezani s rijekom. Do 1518. godine, kada se prvi put spominje ime Gašpara Horwatha - seoskog vlastelina, u selu je živjelo pretežno njemačko stanovništvo. Ali u to vrijeme se doseljavaju Hrvati koji postaju većinski narod u selu i tako ostaje sve do polovice 19. stoljeća....
Naravno, pogodili ste, ovo je priča o tamburašicama i tamburašima iz Čunova, Slovačka.

Tekst: Jive Maász, fotografije: Danica i Jive Maász

Razvojem informatike i širenjem broja korisnika informatičkih blagodati, notni zapis i njegovo korištenje je podignut za još jedan spoznajni nivo bliže čovjeku. Za razliku od nota napisanih na papiru, note koje vidimo na zaslonu kompjutera se mogu i čuti. Vrijedna je ta mogućnost da se odmah presluša i melodija koju krije taj notni zapis. I ne samo melodija, nego cjelokupna partitura sa svim instrumentima, postavljenom dinamikom, tempima i svim ostalim potrebnim elementima. Hardverske zahtjeve koji se postavljaju za mogućnost korištenja notnog zapisa na kompjuteru daleko nadmašuju i najjeftinije konfiguracije koje se mogu kupiti i to unazad već desetak godina. Oko toga ne treba trošiti puno riječi, dok je sa softverskim dijelom cijele priče stvar malo složenija...
Programima za kreiranje i editiranje notnog zapisa treba se naučiti služiti, upoznati barem osnovne njihove mogućnosti, u skladu s našim potrebama. U tu svrhu je i pokrenut ovaj serijal s uputama i savjetima za korištenje danas vjerojatno najraširenijeg i najkvalitetnijeg softvera za pisanje nota - Sibeliusa...

Obradio: M. Pleše

Naši suradnici Dražen Vrdoljak i Mladen Tudor nedavno su, tokom višednevnog krstarenja Banatom, nastojali upoznati i doživjeti folklor vojvođanskih Roma. Portretirajući nekoliko autentičnih glazbenika, od lokalne »Šojine bande« iz Kikinde do popularnog Janike Balaša, oni ih uspoređuju s pučkim glazbenim umjetnicima drugog podneblja – Mississipija...

Ovako je prije nekih 20-ak godina u jednom sjajnom magazinu koji je tada izlazio kao dvotjednik - Startu - najavljen tekst kojega imate priliku pročitati ovdje...obavezna lektira!

Priredili: M.Đorđević i M.Kolak