ŠOKAČKA RAPSODIJA

Dana 11.5.2006, četvrtak, sa početkom u 20 sati održan je koncert "100 tamburaša" u prigodi 95. obljetnice "ŠOKADIJA - Zagreb" pod pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog Sabora Vladimira Šeksa u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski

A sve je počelo dosta ranije...

"...Točno prije godinu, razgovarajući o pripremama za ovu proslavu s Josipom Ivankovićem i nagovarajući ga da za potrebe našeg društva napiše svečanu pjesmu, predložio mi je da okupimo orkestar od stotinu tamburaša. S obzirom da to do sad nitko nije realizirao, nisam bio siguran da je to izvedivi. Potom je Joza u "Šokadiju" pozvao Jerrya Grcevicha. Jerry je bio oduševljen te dao nekoliko vrlo korisnih savjeta. Poveo se razgovor o programu, izvođačima, načinu uvježbavanja tamburaša. Nakon toga otišao sam u Slavonski Brod do dugogodišnjeg dirigenta tamošnjeg velikog tamburaškog orkestra, Mihaela Ferića. On je bio za to da odmah krenemo u ovaj projekt. Pozvao je Božu Potočnika, ja kolege - glazbene urednike s Hrvatskog radija: Željka Barbu, Branka Meglajca i Željka Kovačića. S veseljem nam se priključio i Siniša Leopold; potporu su nam u Zagrebu također davali Damir Mihovec - Miki i Darko Dervišević - Šuša. Lavina se počela kotrljati..."

Martin Vuković

ŠOKAČKA RAPSODIJA 100 TAMBURAŠA

Ne 100, nego čak 154 tamburaša iz 11 hrvatskih gradova te iz Tuzle, Pittsburgha i Chicaga, a uz njih pet dirigenata, orguljašica i čembalistica te Mješoviti zbor HRT-a (49 članova) i Vokalni ansambl Trešnjevčanke (15 pjevačica). To su brojčani pokazatelji o izvođačima spektakularnog koncerta Šokačka rapsodija 100 tamburaša, kojim je društvo «ŠOKADIJA - Zagreb» u KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu 11. svibnja 2006. proslavilo 95. obljetnicu.
Iako će taj koncert u povijesti hrvatske glazbe biti zabilježen kao prvi cjelovečernji koncert tamburaškog orkestra od 100 tamburaša, on će - od svih sudionika u programu i organizatora - biti zapamćen prije svega po golemoj energiji koja je zračila iz svakog izvođača, po volji i trudu da se vrlo zahtjevan program odsvira najprofesionalnije i najprofinjenije.
U tako golemom orkestru sastavljenom od svirača od 17 do 77 godina, koji je tri dana naporno radio, nije bilo namrgođenog lica, nije bilo povišenih tonova, nije bilo razuzdanih i neprospavanih noći.
Zato, u ime organizatora, moj duboki naklon i zahvalnost, svim izvođačima. Neka kritičari i stručnjaci sude kakva je bila kvaliteta izvedbe kompozicija Verdija, Liszta, Mozarta, Gotovca, Lisinskog, Zajca, hrvatskih narodnih i autorskih pjesama skladanih za tamburu.
Meni i svima oko mene, cijelog života ostati će u pamćenju visoka profesionalnost,  odgovornost, zalaganje i suze svih onih koji su na taj način izražavali sreću što su bili sudionici ovog veličanstvenog tamburaškog spektakla.
Momci i djevojke, svaka vam čast. Vidjet ćemo se ponovo uskoro, a ako budete željeli, u dvorani Lisinski ponovo 23. svibnja 2007.!

Martin Vuković
predsjednik
«ŠOKADIJE-Zagreb»

U početku se javila samo ideja i želja. Nitko od nas nekolicine, pa ni Martin, nije bio siguran može li se ostvariti. Htjeli smo samo okupiti što više tamburaša. Poslije dva-tri sastanka, znali smo što želimo: 100 svirača na sceni. Uostalom, za više – rekoše - i nema mjesta na pozornici dvorane „Lisinski“.
Preskočimo pripreme, one su uvijek iste: rastežu znanje i iskustva, snagu i raspoloživo vrijeme, spotiču se o probleme, skakuću između mašte i realnosti, između želja i ograničenja... 
I došao je dan D. Događanje je počelo: svirači dolaze sa svih strana. S tamburama, notama, iščekivanjima, strahom, radošću, nadama... Upoznavanja, prepoznavanja, raspored sjedenja, traženje mjesta i stolice. Uzbuđenje je raslo. Dirigentima je srce stalo: program je zahtjevan. Ma šta zahtjevan? Kažimo istinu – težak. Može li ovo heterogeno muzičko tijelo, ovaj ad hoc golemi orkestar koji je narastao na 160 svirača, izvesti ovaj ozbiljni, dvosatni program? Možda ni sami svirači nisu bili sigurni koliko uopće znaju i je li to dovoljno dobro. Dirigenti još manje. Prvi puni forte u rezervnoj dvoranici za probe, bio je gust i snažan - pravi šok - i u tom je trenutku postalo je svima jasno kakav će biti zvuk ovog mega-orkestra.
Probe, prvi dan.
Probe drugi dan.

I dogodio se treći dan – najljepši dan u povijesti hrvatske tambure  -  11. svibnja 2006.
Kad je publika počela ulaziti u dvoranu našla je već na pozornici sliku iz snova kakva još nije bila viđena.
Sve što se moglo ušima i očima ali i srcem primiti, izazivalo je suze na oči. Nismo li    ponovno otkrili onaj temelj na kome je izrasla naša svijest o vlastitoj samobitnosti, onu jednostavnu istinu tradicije u kojoj su sadržane poruke prošlosti, poruke koje vape za slogom i zajedništvom, pozivaju na sjedinjavanje svih snaga na putu u budućnost.
U ovom su projektu svi bez ostatka bili složni u želji da ga ostvare. I zato je ostvaren.
Izvedba programa koji je (bez pauze!) trajao puna dva sata, bila je fascinantna. I mladi i stariji, amateri i profesionalci, svirači različitih iskustava (najmanje orkestralnih), različite pismenosti i tehničke spreme svirali su srcem. Zvuk je bio čarobno lijep: topao i mek ali na trenutke robustan i snažan.
Posebnu je draž dao i raznoliki program – od Mozarta, Gotovca, Verdija do Tuce i domaće tradicije...... Mnogima postalo jasno da se tamburom može doprijeti do onih sfera glazbe koje se pretvaraju u plemenitu poruku humanosti, ljepote i iskustva. 
Između velikog broja mladih a i starijih tamburaša, organizator se sa svojim stručnim timom odlučio ovog puta na svirače E-A kvartnog sustava. Barem još toliko svirača muzicira i na drugim tamburaškim sustavima ugađanja koje je vrijeme i nataloženo iskustvo stvorilo u hrvatskoj pučkoj glazbenoj kulturi i što, sve zajedno, u različitostima glazbenih tradicijskih korijena, predstavlja veliko nacionalno kulturno bogatstvo.
Nije bilo estradnih zvijezda. I nisu nimalo nedostajale. Pjevali su tamburaši – čujete li - sjajno!  Pjevale su radosne i lijepe „Trešnjevčanke“, pjevao je profesionalni zbor HRT. Bila je to neponovljiva svečanost za sve u dvorani.  Ponovila nam se – bar jednom u godini.

*
Ansambl „Šokadija“ koji u Zagrebu djeluje već 95 godina proslavio je tako i svoj visoki jubilej i uputio veseli signal svima kojima je pjesma i tambura na srcu – da se približava njihova stota !

                                                                                                                        Božo Potočnik

...nastavit će se

program

tamburaši

fotografije