P: Kako je pokrenut krajem 70-tih taj tamburaški orkestar u Grižanima?
O: S obzirom na tu tradiciju tambure, još uvijek je bilo dosta tamburaša koji su svirali, uglavnom po sluhu. S grupom istomišljenika podnio sam zahtjev za osnivanje orkestra mjesnom odboru.
1979. godine desetak ljudi entuzijasta je osnovalo kulturno-umjetničko društvo. Sjećam se da se prijavilo 80 svirača, a bilo je 15 instrumenata. Bilo je svakakvih instrumenata... Starih tambura koje su ostale sviračima u nasljeđe, nove su se nabavljale se od Muzičke naklade. Kasnije smo naručivali tambure od majstorskih radionica Kos iz Pitomače i Gilg iz Siska.
Prijavljivali su se ljudi svih uzrasta. Od djece iz 4. razreda osnovne, do 20 godišnjih momaka koji su htjeli naučiti svirati. Ispočetka smo radili u više grupa, jer nije bilo dosta instrumenata.
Kažem, 80 svirača, 15 instrumenata i probe po grupama, od ponedjeljka do subote. Sve sam probe sam vodio, pripremao notni materijal...
Već par mjeseci nakon početka rada smo imali i prve nastupe. Uglavnom smo sviralifolklorni materijal. Bitno je napomenuti da su od tada svi svirali po notama, a ne kao ranije, po sluhu.

P: Kakve ste trzalice koristili? One male trokutaste, suze ili velike trzalice?
O: Velike trzalice. Takvim trzalicama sviraju i najbolji tamburaški profesionalci, nije bilo potrebe za eksperimentiranjem. Bolji svirači su dobivali trzalice od roga, dok su ostali svirali plastičnim trzalicama, kakve se daju nabaviti ili ih netko može i sam izraditi od teflonske plastike. Ključno je dobiti da šaka svirača bude ta koja određuje ton. Zato smo uvijek koristili tvrde trzalice.

P: Koliko danas imate instrumenata?
40 instrumenata, sve su to majstorski instrumenti. Danas imamo više instrumenata nego svirača. Ipak, u Grižanima se javilo 26 novih svirača i opet su u upotrebi svi oni instrumenti koji sustajali u ormaru jedno vrijeme. Svaki svirač ima svoj instrument s futrolom, na kojeg pazi i na kojem vježba kod kuće.

P: Kako su se nabavljali instrumenti?
U početku je bilo teško. Subvencije su bile male, ja sam prvih 18 godina radio bez honorara. Snalazili smo se na razne načine. Uglavnom razna sponzorstva za instrumente i žice. Uvijek smo uzimali kvalitetne žice. I koncertima i nastupima su se skupljali novci.
Uglavnom sve tambure u orkestru su od majstora Kosa. Ima nešto privatnih tambura od Bocana, Belog, Kudlika, ali orkestarske tambure su od Kosa. Bitno je za zvuk orkestra da su tambure od istog majstora, jer su ujednačene i imaju karakterističan i jedinstven zvuk. Zadovoljan sam sa kvalitetom zvuka orkestra.

P: Koliko proba imate tjedno, koliko ljudi svira u Grižanima?
Imam 2 probe tjedno s orkestrom i još 4 probe s podmlatkom. Podmladak je podijeljen u 2 grupe. U starijem orkestru svira 17 ljudi, a u podmlatku 26. Nastojim što više raditi individualnim, a ne frontalnim pristupom.
Ali osim u Grižanima radim još u Crikvenici, u društvu Vatroslav Lisinski. Ukupno je to 2 orkestra, 2 društva i njihov podmladak. 10 proba tjedno. I više od 10 proba pred važnije koncerte i nastupe. Sad se time bavim profesionalno, pa stignem sve to obaviti. Radno vrijeme mi je od 17 do 23 sata, svaki dan. Van tog vremena, preko dana pišem note, aranžmane, pripremam cjelokupan materijal potreban orkestru.

P:  Prema tvom iskustvu koji je optimalan uzrast za početak učenja tambure?
O: Četvrti razred osnovne škole. Ali možda je još bolje treći razred, jer djeca koja kreću u glazbenu školu obično počinju s glazbenom školom u 3. razredu osnovne. Najbolje vrijeme da se uključe istovremeno s početkom glazbene škole u rad s tamburama, a ostali u 4. razredu.

P: Kako se nosiš s djecom na probama, jesu li previše zaigrani?
O: Moje iskustvo je da je lakše raditi s djecom nego s odraslima. Neopterećeni su i nemam nikakvih problema s njima. Oni dolaze s guštom i s voljom svirati.

P: Tko financira rad orkestra? Roditelji, grad, država, EU?
O: Kod nas nema nikakve članarine, školarine. Djeca potpuno besplatno uče svirati. A društvo dobiva sredstva od općine od kojih se izdvaja meni za honorar i ostale potrebe.
Jasno je da tih sredstava nikad nema koliko bi trebalo. Općina Bribir plaća koliko može, a ostatak namirimo na druge načine; sponzorstva, plaćeni nastupi orkestra...

P: Kakav štim tambura preferirate?
O: Radimo s E-štimom. To je štim kojeg koriste profesionalni tamburaši i ne vidim razlog da izmišljam toplu vodu. Iako su mi poznate sve tvrdnje bivših i sadašnjih pedagoga koji tvrde da s djecom treba raditi na jedinstvenom sistemu, gdje su svi instrumenti imaju prvu žicu naštimanu na isti ton. To možda više odgovara frontalnom načinu rada. Kod G-štima postoje i tehnička i zvukovna ograničenja. Zbog toga sam instrumente; bračeve, bugarije, bas naštimao za ton više, a bisernice u orkestru sam zamijenio primovima.
Prim ima raspon veći od 4 oktave i potpuno pokriva raspon prve, druge i treće bisernice.

P: Kako su raspoređeni instrumenti u orkestru... Koliko dionica, koliko instrumenata po dionici?
O: Tu imam svoje pravilo: na jedan prim idu 2 brača. Riječ je o akustičkim razlozima. Kompletan orkestar bi trebao imati u sastavu: 2 prva prima - 4 prva brača; 2 druga prima - 4 druga brača; 2 treća prima - 4 treća brača (čelovića). Izuzetno je bitno da u orkestru ima dovoljno čela. Ako ima 4 prva brača, treba biti i 4 čela, ako je moguće. Uz to idu 2 basa i 4 bugarije.

P: Ima li problema s odazivom novih članova u orkestar, s obzirom da se radi o manjoj sredini, s manjim brojem stanovnika?
O: Ne, u Grižanima nemam takvih problema, dok u Crikvenici takvih problema bude, iako je veća škola, s više učenika. S obzirom na 28-godišnju tradiciju u Grižanima nemam takvih problema.

P: Odlaze li iz orkestra svirači koji su nešto napredniji zbog toga što su osnovali bend i krenuli svirati za novce?
O:  Ne, takve stvari se ne događaju. Još niti jedan bend nije sastavljen od mojih svirača. Imam problema s fluktuacijom, fluktuacija je velika. Svirači uglavnom prestaju kad odu na studij u  Zagreb ili van. Rijetki su oni koji studiraju u Rijeci, pa ostaju i dalje aktivni u orkestru.

P: Što najviše motivira svirače?
O: Koncerti, nastupi, putovanja. Imamo desetke koncerata godišnje. Gostovali smo prošle godine u Francuskoj, u Mađarskoj, u Klagenfurtu smo bili na 3 dana...
A tu naravno i repertoar koji se svira ima svoju važnu ulogu. Sviramo sve što na tamburi dobro zvuči. Mora dobro zvučati, biti dobro napisano. Sviramo folklorne teme, transkripcije evergreena, šlagera, klasični repertoar... Čak i tim redoslijedom na nekakvim komercijalnim nastupima. Na kraju, u bisu odsviramo još koji folklorni naslov. Za ostale nastupe pripremamo program kako već prigoda nalaže... božićni koncerti, koncerti za Uskrs s duhovnim temama. Ako je nastup u crkvi, obično je kompletan program sastavljen od duhovne i ozbiljne glazbe.