Željeli mi ili ne note i notni zapis su jedan od ključnih elemenata nužan svakome tko se bavi glazbom. Unatoč mišljenju raširenom među ljudima koji su slabije upoznati s principima i pravilima notnog zapisa da je poznavanje nota komplicirana i zahtjevna vještina, usudio bih se suprotstaviti tom mišljenju i tvrditi suprotno.
Uspoređujući notni zapis sa zapisom nekog teksta slovima abecede, prvo možemo primjetiti da je notnih znakova manje od 30, koliko ima abeceda, da su jednostavniji za raspoznavanje i međusobno razlikovanje te da imaju egzaktnija pravila koja jednako vrijede u cijelom svijetu, bez obzira na jezik kojim govorimo i pišemo. Već letimičnim, površnim pogledom na papir s notama možemo odgonetnuti o kakvoj vrsti melodije se radi; o dinamičnoj i razigranoj ili o tromoj i statičnoj. Mogu se odmah vidjeti i mnogi drugi detalji, bez da se pročita svaka nota...
Ukratko, notni zapis je savršeniji od pisanog teksta. Upravo zato što je savršeniji, on je i jednostavniji i nije nikakav bauk.

Razvojem informatike i širenjem broja korisnika informatičkih blagodati, notni zapis i njegovo korištenje je podignut za još jedan spoznajni nivo bliže čovjeku. Za razliku od nota napisanih na papiru, note koje vidimo na zaslonu kompjutera se mogu i čuti. Vrijedna je ta mogućnost da se odmah presluša i melodija i koju krije taj notni zapis. I ne samo melodija, nego cjelokupna partitura sa svim instrumentima, postavljenom dinamikom, tempima i svim ostalim potrebnim elementima.

Hardverske zahtjeve koji se postavljaju za mogućnost korištenja notnog zapisa na kompjuteru daleko nadmašuju i najjeftinije konfiguracije koje se mogu kupiti i to unazad već desetak godina. Oko toga ne treba trošiti puno riječi, dok je sa softverskim dijelom cijele priče stvar malo složenija...
Programima za kreiranje i editiranje notnog zapisa treba se naučiti služiti, upoznati barem osnovne njihove mogućnosti, u skladu s našim potrebama. U tu svrhu je i pokrenut ovaj serijal s uputama i savjetima za korištenje danas vjerojatno najraširenijeg i najkvalitetnijeg softvera za pisanje nota - Sibeliusa.
Sibelius, proizvod braće Finn, Jonathana i Bena kroz godine razvoja i usavršavanja se nametnuo među konkurencijom i prihvaćen je širom svijeta među glazbenicima zbog činjenice da nekako najviše odgovara njihovim zahtjevima koje postavljaju pred jedan takav proizvod.
Iako smo još dosta daleko od moguće opće standardizacije formata notnog zapisa (izuzevši midi standard) i kompatibilnosti tog formata s drugim sličnim proizvodima, ipak se može tvrditi sa Sibelius predstavlja sam za sebe jedan standard među programima namijenjenim pisanju nota, reprodukciji tih nota i ispisu na pisač. Raširen je u glazbenim školama i akademijama. Drugim riječima, široko prihvaćeni proizvod s perspektivom koja na neki način obavezuje sve nas koji se bavimo glazbom da se bolje upoznamo s tom aplikacijom.
U ovom serijalu ćemo se orjentirati na četvrtu verziju Sibeliusa, koja je trenutno aktualna. Prije par mjeseci se pojavila na tržištu i peta verzija, ali još nije toliko raširena. Bez obzira na to, ostaje činjenica da su sve dosadašnje verzije slične i kompatibilne međusobno, tako da se i onaj ko koristi Sibelius verziju 1 ili 2 može bez ikakvih problema poslužiti ovim uputama.
Krenut ćemo od osnova, bez ulaska u suvišne detalje i kroz više nastavaka pokušati uputiti potencijalne korisnike u rad sa programom za pisanje nota, nazvanom po slavnom finskom kompozitoru Janu Sibeliusu.
Kako je ovdje riječ o časopisu namjenjenom tamburašima i tamburaškoj glazbi, ići će se u skladu sa zahtjevima koji se pojavljuju kod tamburaških orkestara i sastava. Dakle, može se krenuti s pokušajem kreiranja partiture za tamburaški orkestar i do kraja serijala pokušati razjasniti i prikazati kako kreirati sve potrebne elemente koje jedna kvalitetna partitura mora sadržavati.
Velika većina korisnika kojima je namjenjena ova zbirka uputa i savjeta koristi Windows operativni sustav, tako da će sve biti bazirano na uputama za Windows korisnike, iako u prodaji postoji i verzija Sibeliusa za MacOS. Pa krenimo...