Nakon klika otvara se novi prozor u kojem se odabire tzv. "House Style". House Style je ustvari skup pravila koji određuje izgled naše partiture. Znači, koji fontovi i veličina fonta će se koristiti za pisanje nota i teksta, koliki će biti razmak među redovima u partituri i slično. Opet imamo izbor između više predpodešenih stilova, od onog formalnog, službenog kakvog viđamo u tiskanim notnim izdanjima do stila koji pokušava imitirati note pisane rukom.
Svi parametri odabranog stila se mogu i kasnije mijenjati.
Slijedi ponovno klik na "Next" i dolazimo do prozora gdje odabiremo mjeru takta. Najčešće korištene mjere kao 2/4, 4/4, 6/8...  imamo ponuđene i potrebno ih je samo odabrati, dok za neke druge mjere 7/8 na primjer moramo odabrati opciju "Other" i sami unijeti podatke koje želimo.
Na istom mjestu se postavljaju pravila ako naša partitura počinje s uzmahom; odredimo koliki je taj uzmah. Nadalje tu se određuju i kombinacije grupiranja nota unutar takta. Tako možemo odrediti da li će 7/8 takt biti sastavljen od 3+2+2 osminke ili 2+3+2 ili 2+2+3 -  zavisno od ritma melodije.
Sve je postavljeno intuitivno i pregledno tako da se je lako snaći u svemu, ako znamo što želimo dobiti.

Iza klika na "Next" otvara se prozor gdje ćemo odabrati tonalitet u koje će naša partitura krenuti. Tu je sve jasno i nema nikakvih dilema.
Idući "Next" dovodi nas do prozora gdje unosimo naslov pjesme, kompozitora, tekstopisca, vlasnika, kao i dodatne napomene o pjesmi ili dokumentu kojeg radimo.
Kad smo to sve obavili, vidimo da je gumb "Next" neaktivan što znači da smo došli do kraja čarobnjaka koji nas vodi kroz proces kreiranja novog Sibelius dokumenta. Klik na "Finish" i otvara se naša prazna partitura, kao na slici.

Važno je napomenuti da smo na "Finish" mogli kliknuti i ranije, odmah nakon što smo postavili instrumente i tako preskočiti čarobnjaka i sva klikanja na "Next", jer se taktna mjera, tonalitet, naslov, oznake mogu dodavati i mijenjati naknadno.
Za početak napomenimo da se dvoklikom na sam tekst u notama taj tekst može editirati, slično kao u Wordu.
I ne samo tekst, editirati i mijenjati po vlastitoj želji možemo i tonalitet, ključeve, doslovno svaki element notnog zapisa.

U primjeru vidimo da imena instrumenata ne odgovaraju našoj namjeri da napravimo partituru za tamburaški orkestar.
Dvoklikom na ime instrumenta piccolo, pojavit će se kursor za editiranje teksta uz ime instrumenta. Jednostavno tipkom back space pobrišemo piccolo i napišemo Prim 1. Isti postupak ponavljamo za svaki instrument posebno.

Sibelius po defaultu ispred prvog takta stavlja puno ime instrumenta, a napočetku svakog slijedećeg reda stavlja skraćeno ime instrumenta. Mi smo do sada promijenili samo pune nazive instrumenata. Kasnije, kad nam se otvori drugi red partiture, vidjet ćemo da su skraćena imena ostala od onih instrumenata koje smo prvo postavili u partituru (picc. za piccolo, fl. za flaute itd.). Tu isto moramo ručno promijeniti taj skraćeni naziv, na isti način kako je mijenjan i puni nazv instrumenta. Svi daljnji redovi će biti automatski preimenovani i taj problem je riješen. Možemo ga po želji promijeniti u bilo što, nije nužno da bude skraćeno ime instrumenta, može i puno ime ili ništa...
Pojedini instrumenti, koji imaju slovo š,č, đ u nazivu mogu zbog fonta kojim su napisani imati ispušteno to slovo ili zamijenjeno nekim znakom.Tako Brač može postati Bra ili Bra; - ali to je sporedan problem ovog trena i dade se riješiti odabirom odgovarajućeg fonta ili upisom slova C umjesto Č.